proslitalsme

Burza oglasi ispomoć u kući

proslitalsme | 02 Јануар, 2019 20:05

Manhattan Transfer

❤️ Click here: Burza oglasi ispomoć u kući

Ajde sad ponovi kako ćeš reć? Prljave ruke nadodaju svaka po pet centi na gomilu usred kruga zakrpljenih koljena ispruženih prema naprijed. Nemojmo zabijati glave u pijesak! Garr je u ljutnji i razočaranju proučio mehanizam.

Još u školi u Cupertinu bio se prijavio na jedan sajam radova za koji je bio izradio ispravljač sa silicijskim elementima, uređaj za nadzor nad protokom izmjenične struje. Ima vlastito elektromagnetsko polje, točno? Na dno stranice dočeka ga i zanja gradska vijest: POJAČANJE ŽANDARMERIJE.

Bio je uhapšen od redara koji su mu odnijeli sablju. Ne zanima me vođenje odjela koji ima više od stotinu ljudi, a vas ne zanima rad s više od stotinu kolega. Pošto je promjena neizbježna, zagovarao je ublažavanje utjecaja promjena tako što će ih gospoda predvidjeti i njima upravljati - tu se doktrinu žestoko napalo. Neki drugi pojedinci ljubazno su mi dopustili da prekopam njihove arhive i pregledam albume s fotografijama, a urednici San Jose Mercury Newsa susretljivo su me pustili II svoju mrtvačnicu. Mali bradonja odgurne šešir sa znojna čela i dugo vremena gledaše u dolarsko-ponosne oči Kinga C.

Manhattan Transfer - Aure je pokazao na zapad.

ALMANAH ZNANSTVENO-FANTASTIČNE KNJIŽEVNOSTI TITAN 1 Uredio Davorin Horak HANGAR 7 Zagreb, 2013. Weinbaum All rights reserved Naslov te sav preostali sadržaj © Davorin Horak, 2013. Ovo izdanje © Hangar 7 d. Prijevodi s engleskog Igor Rendić Mario Jović ISBN 978-953-57638-0-2 Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja izdavača. Sadržaj Predgovor Jack Vance Posljednji dvorac Ray Bradbury Vatra i led Walter M. Darfsteller Ted Chiang Životni ciklus softverskih objekata Kij Johnson Čovjek koji je premostio maglu Ursula K. Le Guin Dan pred revoluciju Vernor Vinge Keks-neman Cyril. Kombluth Marš morona John. Little Miranda Ian R. MacLeod Novo svjetlo na Drakeovoj jednadžbi Bruce Bethke Kiberpank Harry Harrison Ulice Aškelona Geoffrey A. Landis Valovi na Diracovu moru H. Wells Zvijezda Stanley G. Weinbaum Bijeg preko Titana Predgovor Od kozmičkih dubina do srca atoma, od alternativnih povijesti do daleke i neizvjesne budućnosti, od robota i čudnih bića, do zmajeva, vilenjaka i čarobnjaka, od pustolovine do filozofije pa sve do prodiranja u samu srž ljudske duše i potrazi za mjestom čovjeka u svemiru - sve to, i još puno toga začudnog jest znanstvena fantastika. Znanstvena fantastika je središte za sve što činimo i oni koji se izruguju znanstvenoj fantastici nemaju pojma o čemu govore. Kao što su znali Miller, Wells, Kornbluth ili Weinbaum, a znaju Le Guin, Vance, MacLeod, Chiang... Kažu da je znanstvena fantastika najbolja u kratkoj formi, u priči, no ona je najblistavija u formi novele. Autoru daje više prostora da razvije ideju, oblikuje svijet i razmjesti figure za okršaj, a dovoljno ograničava da se fabula nepotrebno ne razvodni. Kraće priče prirodno pripadaju časopisima, a romani 'knjigama', pa su novele često u nezavidnom položaju kada je riječ o njihovu publiciranju. Premda časopisi objavljuju novele, a tiskaju se i kao zasebne knjige, upravo su zbornici ono što je za novelu idealan prostor. U procesu nastanka ovako zahtjevne knjige, bilo bi nemoguće izaći na kraj sa svim problemima bez svesrdne pomoći prijatelja i suradnika. One koje nenamjerno izostavim, neka znaju, nisu ništa manje važni. Prvenstveno veliko hvala Ivani Vukelić što mi je dozvolila da se upustim u ovu titansku avanturu. Hvala prevoditeljima, Igoru i Mariju, lektoricama Vanji i Amandi, prijateljima Ani, Zdeslavu, Goranu, Zdenku, drugom Igoru i svima onima koji su nas kao pretplatnici podržali dok smo još bili u začetku. Sada si ti, dragi čitatelju, na redu. Okreni list i otisni se prema Titanu. Jack Vance, utjecajni američki pisac znanstvene-fantastike je za novelu Posljednji dvorac dobio nagrade Hugo 1967. JACK VANCE Posljednji dvorac The Last Castle 1966. Gotovo do posljednjeg trenutka frakcije unutar dvorskih klanova prepirale su se oko ispravnog načina prihvaćanja Sudbine. Najprestižnija i najuvaženija gospoda odlučila su ignorirati čitavu nedostojanstvenu okolnost i bavila se svakodnevnim poslovima ni manje ni više detaljno nego inače. Nekoliko se kadeta, očajem dovedenih do ruba histerije, naoružalo i spremilo oduprijeti konačnom napadu. Drugi su pak, možda četvrtina ukupne populacije, pasivno čekali, spremni - gotovo sretni - okajati grijehe ljudske rase. Naposljetku je smrt ravnomjerno podijeljena svima i svi su u svom umiranju pronašli onoliko zadovoljstva koliko je taj u suštini nemilosrdan postupak mogao donijeti. Ponositi su sjedili i listali svoje prekrasne knjige, raspravljali o ponajboljim osobinama stoljetnih esencija ili milovali svog omiljenog Phana. Umrli su, a da se nisu niti udostojili obratiti pažnju na smrt. Usijane su glave jurišale uz kaljužaste padine koje su se, u bijesnom prkosu onome što je uobičajeno i smisleno, nadvijale nad prsobrane Janeila. Većinu je pokopala lavina šljunka, ali nekolicina ih je dospjela do sljemena gdje su pucali, sjekli i ubadali sve dok i sami nisu ustrijeljeni, zdrobljeni pod poluživim energo-kolicima, sasječeni ili izbodeni. Pokajnici su čekali u klasičnoj pozi pokajanja, na koljenima pognute glave i umrli u, barem su tako vjerovali, postupku u kojem su Mekovi bili simboli, a ljudski grijeh stvarnost. Naposljetku su svi bili mrtvi: gospoda, dame, Phanovi u svojim paviljonima, Seljaci u štalama. Od svih stanovnika Janeila samo su Ptice preživjele - trapava, nezgrapna i bučna stvorenja, koja ne poznaju ponos i vjeru i kojima je više stalo do vlastite kože nego do dostojanstva vlastitoga dvorca. Kako su Mekovi navirali preko prsobrana, Ptice su napuštale svoje obore. Vrištale su pištave uvrede dok su lepetale krilima prema istoku i Hagedornu, sada posljednjem dvorcu na Zemlji. Dame i gospoda Janeila, oko dvije tisuće njih, uspeli su se na tornjeve i balkone i ležerno šetali Sutonskom promenadom od bedema do prsobrana kako bi vidjeli smeđe-zlatne ratnike. Bili su složenog raspoloženja: zabavljena indiferencija i lakomislen prijezir preko sloja sumnje i zlih slutnji. Za sva su ta raspoloženja odgovorne tri osnovne okolnosti: njihova vlastita, iznimno fina civilizacija, sigurnost koju pružaju zidovi Janeila i činjenica da im nije padalo na pamet ništa čime bi mogli izmijeniti okolnosti. Janeilski su Mekovi već odavno otišli i pridružili se revoluciji. Ostali su samo Phanovi, Seljaci i Ptice i od njih je valjalo složiti travestiju od borbene sile. Trenutno se činilo da nema potrebe za takvom silom. Janeil je smatran neosvojivim. Zidine, dvjesto metara visoke, bile su od crne topljene stijene u mreži od srebrno-plave čelične slitine. Solarne su ćelije pružale energiju za sve potrebe dvorca, a u hitnim se slučajevima hrana mogla sintetizirati iz ugljikova dioksida i vodene pare, baš kao i sirup za Phanove, Seljake i Ptice. No, takva se kriza činila nemogućom. Janeil je bio samodostatan i siguran, iako bi dolazilo do sitnih smetnji kada bi se strojevi pokvarili, a nije bilo Mekova koji bi ih popravili. Stanje je dakle bilo zabrinjavajuće, ali ne i očajničko. Tijekom dana za to raspoložena gospoda iznosila je energetske pištolje i sportske puške i ubijala onoliko Mekova koliko im je krajnji domet dopuštao. Kada je pao mrak Mekovi su dovezli svoje energo-kamione i zemljokope i počeli kopati nasip oko Janeila. Stanovnici dvorca promatrali su i nisu uviđali što se događa sve dok nasip nije dosegao pedeset stopa visine, a blato počelo kliziti niz zidine. Tada je strašno smjeranje Mekova postalo očito i bezbrižnost su zamijenile sumorne slutnje. Jedni su bili teoretičari matematike, drugi su detaljno proučili prirodne znanosti. Neki od njih su, uz odred Seljaka koji je obavljao naporne fizičke poslove, pokušali vratiti energetski top u radno stanje. Na nesreću, top nije bio ispravno održavan. Razne su komponente vidljivo zahrđale ili bile oštećene. Teoretski ih se moglo zamijeniti novima iz Mekovskih radionica na drugoj podrazini, ali nitko iz skupine nije znao ništa o Mekovskoj nomenklaturi ili o sustavu skladištenja. Warrick Madency Arban što će reći Arban iz obitelji Madency iz klana Warrick predložio je da radna skupina Seljaka pretraži skladište. Ali zbog ograničenog mentalnog sklopa Seljaka zadatak nije obavljen i čitav je plan o popravku energetskog topa propao. Janeilsko je plemstvo zadivljeno promatralo kako se blato oko njih uzdiže i uzdiže u obliku kružnog humka nalik krateru. Ljeto se bližilo kraju i jednog su se olujnog dana blato i šljunak izdigli nad prsobrane i počeli preko njih sipiti u dvorišta i na trgove. Janeil će uskoro biti pokopan, a svi u njemu će se ugušiti. Petnaest minuta bjesnila je bitka i zemlju su natopile kiša i krv. Na jedan su veličanstveni trenutak kadeti očistili sljeme od neprijatelja. Da većina njihovih drugova nije nestala pod šljunkom, svašta se moglo dogoditi. Ali Mekovi su se pregrupirali, krenuli u proboj. Deset je ljudi ostalo, pa šest, pa četiri, pa jedan, pa nijedan. Mekovi su marširali niz padinu, navrli preko bedema i tmurnom silinom pobili sve u dvorcu. Janeil, koji je sedam stoljeća udomljavao finu gospodu i otmjene dame, postao je beživotna gromada. Mek, ako stoji poput muzejskog izloška, bio je ljudoliko stvorenje rodom, u svojoj izvornoj inačici, s jednog od planeta sustava Etamin. Njegova hrđavo-brončana koža presijavala bi se poput metala, kao da je nauljena ili navoštena. Bodlje koje izbijaju iz njegova skalpa i vrata sjajile su se poput zlata, a zaista su bile prekrivene provodljivim slojem bakra i kroma. Osjetilni su mu organi bili skupljeni u grozdove na mjestu na kojem čovjek ima uši; izgledom su - često bi vas šokiralo naići na Meka dok šećete hodnicima na nižim razinama - podsjećali na gofrirane mišiće, ne toliko različite od otkrivenog ljudskog mozga. Njegova su usta, okomita nepravilna usjeklina pri dnu njegova 'lica', bila nepotreban organ otkad je vrećica sa sirupom postavljena pod kožu njegovih ramena, a probavni su mu organi, izvorno korišteni za izdvajanje hranjivih tvari iz trule močvarne vegetacije i dupljara, atrofirali. Mek obično nije nosio ništa, osim možda radne pregače ili pojasa s alatom, a pod sunčevom svjetlosti njegova je hrđavo-brončana koža izgledala vrlo lijepo. Takav je bio samotni Mek, stvorenje u svojoj osnovi jednako učinkovito kao i čovjek - možda i više zbog svojeg iznimnog mozga koji je primao i radiosignale. Kada bi radio u gomili od tisuću Mekova činio se manje vrijednim divljenja, manje sposobnim: kao hibrid podčovjeka i žohara. Određeni su stručnjaci, ponajviše Morninglightov D. Jardine i Salonson iz Tuanga, Mekove smatrali blagima i flegmatičnima, ali pronicljivi je Claghorn iz dvorca Hagedorn tvrdio nešto drugo. Mekovske su emocije, rekao je Claghorn, drugačije od ljudskih i tek ovlaš usporedive s njima. Nakon marljiva istraživanja Claghorn je uspio izdvojiti preko tucet mekovskih emocija. Unatoč takvom istraživanju mekovski je ustanak bio potpuno iznenađenje, i Claghornu, D. Jardinu i Salonsonu i drugima. Zašto, pitali su se svi. Kako je skupina koja je toliko dugo bila pokorna mogla skovati tako smrtonosan plan? Najrazumniji je zaključak bio i najjednostavniji: Mekovi su zamjerali ropstvo i mrzili Zemljane, koji su ih premjestili iz prirodnog staništa. Protivnici te teorije tvrdili su da ona projicira ljudske emocije i stavove na neljudske organizme, da su Mekovi za mnogo toga imali biti zahvalni gospodi koja ih je oslobodila uvjeta na Etaminu Devet. Veći, veličanstveniji od Janeila, Hagedorn su štitili bedemi promjera jedne milje, tri stotine stopa visoki. Prsobrani su se uzdizali devetsto stopa iznad doline, a tornjevi, kupole i promatračnice još i više. Dvije su se strane grebena, istočna i zapadna, okomito spuštale u dolinu. Sjeverna i južna padina, tek mrvicu manje strme, uređene su nizovima zasijanih loza, artičoka, krušaka i šipka. Avenija se izdizala iz doline i kružila oko grebena te kroz vratnice vodila do središnjeg trga. Nasuprot se nalazila Velika rotonda, s čije su se obje strane nalazile visoke Kuće dvadeset i osam obitelji. Izvorni se dvorac, izgrađen odmah nakon povratka ljudi na Zemlju, nalazio na mjestu koje je sad zauzimao trg. Deseti je Hagedorn skupio golemu silu Seljaka i Mekova kako bi izgradili nove bedeme, nakon što je dao srušiti stari dvorac. Dvadeset i osam Kuća potječe iz tog razdoblja prije pet stoljeća. Ispod trga tri su servisne razine: konjušnice i garaže na dnu, zatim mekovske radionice i mekovske kuće pa razna skladišta i specijalizirane trgovine: pekare, pivovare, kamenoreznice, oružarnice, odlagališta i slično. Trenutni Hagedorn, dvadeset i šesti po redu, jest Claghorn iz obitelji Overwhele. Izabran je na opće iznenađenje jer O. Charle prije uzdignuća nije bio ni po čemu izniman gospodin. Njegova elegancija, šarm i učenost bili su tek obični; nije bio poznat po originalnim zamislima. Tjelesne su mu proporcije bile dobre; lice mu je bilo četvrtasto i koščato s kratkim ravnim nosom, dobroćudnim čelom i uskim sivim očima. Izraz lica bio mu je obično mrvicu apstraktan - zlonamjernici bi rekli 'isprazan'. Ali tek malim spuštanjem kapaka i trzajem čupavih plavih obrva odjednom bi se učinio tvrdoglavim i namrgođenim, čega O. Charle iz Hagedorna nije bio svjestan. Taj je položaj, iako je odavao vrlo malo službenog autoriteta, imao širok utjecaj i osobni je stil svakog Hagedorna utjecao na sve ostale. Zbog toga je izbor Hagedorna bio iznimno bitan i puno je toga valjalo uzeti u obzir. Stoga se rijetko kad našao kandidat čija greška u govoru ili nezgrapnost nisu postale predmetom neugodno iskrene rasprave. Iako se kandidat nikad ne bi izravno uvrijedio, prijateljstva su se neizbježno prekidala, razmirice potpirivale, ugledi uništavali. Charlejevo uzdignuće predstavljalo je kompromis između frakcija unutar Overwhelea, o tome čijem klanu pripada pravo odabira. Gospoda čiji je kompromis O. Charle predstavljao bila su vrlo poštovana, ali odlikovali su ih suštinski različiti stavovi spram postojanja. Prvi je bio talentirani Garr iz obitelji Zumbeld. Bio je utjelovljenje tradicionalnih vrlina dvorca Hagedorn. Bio je čuveni poznavatelj esencija, otmjeno se odijevao, svaki mu je nabor ili zavijutak karakteristične overwheleske rozete bio na svom mjestu. Kombinirao je bezbrižnost i stil s dostojanstvom. Govor mu je bio bogat briljantnim aluzijama, a kada je bio uzbuđen dosjetke su mu bile u potpunosti zajedljive. Mogao je citirati svako bitno književno djelo, a bio je i izniman svirač devetostrune lutnje te stoga uvijek tražen na Izložbama antiknih kaputa. Bio je antikvar neporecive učenosti i znao je položaj svakog većeg grada na Staroj Zemlji te je, naravno, satima mogao raspravljati o drevnoj povijesti. U Hagedornu mu nije bilo ravnog po pitanju vojne stručnosti, a jedini su mu izazivači bili D. Magdah iz dvorca Delora i možda Brusham iz Tuanga. Bilo ih je malo - preosjetljivost, koja se mogla tumačiti kao razdražljivost, i neustrašiva upornost, koja se mogla smatrati okrutnom. Garra se nikad ne bi moglo olako odbaciti i smatrati sitničavim ili neodlučnim, a osobna mu je hrabrost bila neupitna. Prije dvije godine lutajuća je skupina Nomada zašla u dolinu Lucerne, klala Seljake, krala stoku i otišla toliko daleko da je odapela strijelu u prsa Issethova kadeta. Garr odmah je okupio kazneni odred Mekova, ukrcao ih u desetak energo-kamiona i upustio se u potjeru za Nomadima, naposljetku ih dostigavši pored rijeke Drene, onkraj ruševina Worsterske katedrale. Nomadi su bili neočekivano jaki, neočekivano lukavi i nisu htjeli podviti rep i bježati. Garr je demonstrirao iznimno ponašanje, upravljajući napadom sa sjedišta svog energo-kamiona, dok ga je od strijela štitio par Mekova sa štitovima. Sukob je završio povlačenjem Nomada. Na polju su ostavili dvadeset i sedam mršavih leševa u crnim ogrtačima, a svega dvadeset Mekova izgubilo je život. Garrov protivnik u izborima bio je Claghorn, starješina obitelji Claghorn. Kao što je to bio slučaj s O. Garrom, i Claghorn se u iznimnim diskriminacijama hagedornskog društva snalazio kao riba u vodi. Nije bio ništa manje učen od O. Garra, iako ni približno toliko svestran. Glavni su mu predmeti proučavanja bili Mekovi, njihova fiziologija, lingvistika i društveni uzorci. Razgovori s Claghornom bili su smisleniji, ali manje zabavni i ne toliko pronicljivi kao oni s O. Rijetko je upotrebljavao ekstravagantne trope i aluzije koje su obilježavale Garrove rasprave, preferirao je gotovo neukrašen način govora. Claghorn nije držao Phaneove; O. Garrove su četiri usklađene Filigranske Poslastice bile predivna čuda, a tijekom Izložbe antiknih kaputa Garrove su prezentacije rijetko kad nadmašene. Bitan se kontrast između njih dvojice nalazio u njihovim filozofskim stavovima. Garr bio je tradicionalist i tipičan primjer svojega društva, koje je slijedilo sva njegova načela bez zadrške. Nisu ga morile ni sumnje ni krivnja; nije osjećao potrebu za mijenjanjem uvjeta koji su za dvije tisuće dama i gospode priuštili luksuzne živote. Za Claghorna se, iako nipošto nije bio Pokajnik, znalo da nije zadovoljan općim stanjem života u dvorcu Hagedorn i to je zagovarao tako uvjerljivo da su ga mnogi odbijali poslušati tvrdeći da im je neugodno. Ali neodrediva se slabost zavukla duboko i Claghorn je imao puno utjecajnih pobornika. Kada je došlo vrijeme za glasanje ni O. Garr ni Claghorn nisu mogli skupiti dovoljno podrške. Položaj je napokon dodijeljen gospodinu koji to ni u svojim najoptimističnijim snovima nije očekivao: gospodinu koji je bio pristojan i dostojanstven, ali ne i dubok; nije bio lakomislen, ali ni živahan; susretljiv, ali nevoljan navaljivati za neko pitanje sve do nemilog svršetka: O. Šest mjeseci kasnije, za mračnih sati prije zore, hagedornski su Mekovi ispraznili svoje odaje i otišli uzevši sa sobom energo-kamione, alate, oružje i električnu opremu. Taj se čin očito dugo spremao jer su Mekovi istovremeno napustili i svaki od osam drugih dvoraca. Prvotna je reakcija u dvorcu Hagedorn, kao i drugdje, bila nevjerica, zatim šok i bijes te onda - nakon razmišljanja o implikacijama čina - zle slutnje i osjećaj nadolazeće propasti. Novi Hagedorn, vođe klanova i određeni drugi plemenitaši koje je na položaje postavio Hagedorn sastali su se u službenim odajama vijeća kako bi raspravili stvar. Sjedili su za velikim stolom pokrivenim crvenim baršunom: Hagedorn na čelu, Xanten i Isseth s njegove lijeve strane, Overwhele, Aure i Beaudry s njegove desne, zatim i ostali, uključujući O. Bernala, iznimno sposobnog teoretičara matematike, B. Wyasa, jednako mudrog antikvara koji je identificirao lokacije mnogih drevnih gradova: Palmyre, Lubecka, Eride, Zanesvillea, Burton-on-Trenta, Massilie, između ostalih. Određene starješine obitelji popunile su vijeće: Marune i Baudune iz klana Aure; Quay, Roseth i Idelsea iz klana Xanten; Uegus iz klana lsseth, Claghorn iz klana Overwhele. Svi su sjedili u tišini deset minuta, sređujući misli i izvodeći tihi čin psihičkog smještanja poznatog kao 'intresija'. Ne treba ni govoriti da se radi o neugodnosti koju treba što brže ispraviti. Oko toga se, siguran sam, svi slažemo. Svi su pred sebe gurnuli bjelokosne pločice kako bi signalizirali slaganje - svi osim Claghorna, koji ju, doduše, nije niti postavio na rub kako bi signalizirao neslaganje. Isseth, strogi sjedokosi gospodin, veličanstveno naočit unatoč sedamdesetoj godini, progovorio je sumornim glasom. Istina, Seljaci su slab materijal za stvaranje oružane sile. Ali ipak, moramo ih okupiti, opremiti sandalama, radničkim bluzama i oružjem kako nas ne bi posramili te im dati dobro vodstvo: O. Ptice mogu locirati skitnice, nakon čega ćemo ih pronaći, narediti Seljacima da ih dobro namlate i marševskim ih korakom stjerati natrag kući. Seljaci se jednostavno ne mogu suprotstaviti Mekovima, bez obzira na trening. Seljaci, sitni andromorfi porijeklom sa Spica Deset nisu bili toliko sramežljivi, koliko nesposobni izvesti išta pakosno. Turobna je tišina prekrila stol. Garr je napokon progovorio. Da nisu, bio bih u iskušenju izjahati i nevaljalce bičem potjerati natrag doma. Naravno, odnijeli su koliko su mogli. Kada se to potroši - što onda? Hoće li skapavati od gladi? Ne mogu se vratiti izvornoj prehrani - što je ono bilo, močvarno blato? Eh, Claghorn, vi ste tu stručnjak. Mogu li se Mekovi vratiti prehrani blatom? Kada bi se mladunče stavilo na prehranu, vjerojatno bi preživjelo. Gospodin u tamnoplavoj odori Beaudrya pojavio se na dovratku: smirio se, visoko podigao desnu ruku, naklonio se. Robarth; kakve vijesti donosite? Mekovi su napali; zapalili su zgradu i tamane sve pred sobom. Radio je prestao odašiljati prije jedne minute. Drugi su o strašnim vijestima raspravljali glasovima otežalim od strave. Hagedorn je vijeće ponovno priveo redu. Otvoreno izjavljujem da nemam prijedlog za odlučni protunapad. Jesu li oni sigurni? Sredovječni gospodin bio je nabit, snažan, crno-sijede kose, veličanstvenih zelenih očiju i ponašanja koje je dalo naslutiti veliku unutarnju silu pod čvrstom kontrolom. Garr može predložiti elegantan način hvatanja crte, bit će mi drago naučiti ga, a i svi ostali bi trebali obratiti pažnju jer bi nam u nadolazećim danima ta vještina mogla pružiti utjehu. Priznajem da ne vidim kako bi sve ovo moglo završiti. Mekovi su se pokazali kao ubojice. Kako primiti ubojice natrag u službu? Ali ako ih ne primimo - pa, u najmanju će ruku uvjeti biti skromni sve dok ne pronađemo i ne obučimo nove tehničare. Oni su nam poveznica s Matičnim svjetovima. Mekovi iz održavanja vjerojatno nisu napustili hangare pošto nam žele, ako nas već planiraju istrijebiti, onemogućiti pristup svemirskim brodovima. Garr pomalo oholim glasom. Između njega i Xantena postojala je duga povijest suparništva i obostranog prijezira. Bolje bi bilo odletjeti do hangara i izvidjeti situaciju. U međuvremenu biste možda vi i ostali vojni stručnjaci na sebe preuzeli regrutiranje i obuku Seljačke narodne vojske. Ako se ispostavi da je to optimalni smjer razvoja događaja, naravno da ću svoje vještine primijeniti do maksimuma. Ako se vas najbolje može iskoristiti za špijuniranje mekovskih aktivnosti, nadam se da ćete biti dovoljno velikodušni da to i učinite. Godinu dana ranije njihovo je neprijateljstvo skoro kulminiralo dvobojem. Xanten, visok gospodin, dobro građen, živahan i blagoslovljen prirodnom karizmom, ali preležeran da bi bio potpuno elegantan. Tradicionalisti su smatrali da je 'sthross', što je upućivalo na ponašanje čija je mana gotovo neprimjetna lijenost i nedostatak osjetljivosti: nije baš najbolji izbor za vođu klana. Xantenov je odgovor O. Garru bio blag i pristojan. Pošto je brzina ključna riskirat ću da me optužite za naglost i otići istog trenutka. Nadam se da ću se sutra vratiti s izvještajem. Otišao je u kuću Esledune, u kojoj je živio na trinaestom katu: četiri sobe uređene u stilu znanom kao peta dinastija, po eri u povijesti altairskih matičnih svjetova, s kojih se ljudska rasa vratila na Zemlju. Njegova trenutna ljubavnica, Araminta, dama iz obitelji Onwane, bila je odsutna vlastitim poslom, što je Xantenu sasvim odgovaralo. Nakon što bi ga izrešetala pitanjima odbacila bi njegovo jednostavno objašnjenje i radije sumnjala da planira ljubavni sastanak u svojoj ladanjskoj palači. Istinu govoreći, Araminta mu je dosadila i vjerovao je da i ona osjeća isto prema njemu - ili joj je možda njegov uzvišeni položaj pružao manje mogućnosti za predsjedavanje velebnim društvenim događajima nego što je očekivala. Araminti se pribrajala kćer iz prethodne veze. Njezino drugo dijete moralo bi se pribrojiti Xantenu, što bi ga spriječilo da još jednom postane otac. Uz pomoć mladog seljačkog mužjaka obukao je tamnožute lovačke hlače s crnim porubom, crnu jaknu, crne čizme. Na glavu je navukao kapu od meke crne kože, a preko ramena prebacio torbu koju je napunio oružjem namotana oštrica, energetski pištolj. Napustio je stan i pozvao dizalo te se spustio do oružarnice na prvoj razini, gdje bi ga obično dočekao i uslužio mekovski službenik. Danas je Xanten, uz duboko gađenje, bio prisiljen zaći iza pulta i kopati po stvarima. Mekovi su uklonili većinu sportskih pušaka, sve sačmarice i teške energetske pištolje. Zlokobna situacija, pomislio je Xanten. Naposljetku je pronašao čelični bič-praćku, rezervne energetske projektile za svoj pištolj, remen zapaljivih granata i monookular s velikim povećanjem. Vratio se u dizalo, odvezao na najgornji kat s tugom razmišljajući o dugom usponu koji će uslijediti jednom kad se dizalo pokvari, pošto nema Mekova koji bi izvršili popravke. Razmišljao je o histeričnom bijesu tvrdih tradicionalista kao što je Beaudry i zakikotao se. Stao je na najgornjem katu i prišao prsobranima pa ih zaobišao na putu do radio sobe. Obično bi tri Meka specijalista bila spojena na uređaje žicama pričvršćenim na njihove bodlje i otipkavali bi pristigle poruke. Robarth stajao pred uređajem i nesigurno vrtio brojčanike dok su mu se usta sušila od negodovanja i prijezira koje je osjećao prema tom poslu. Robarth mu se kiselo nacerio. Mislim da Mekovi napadaju dvorac Delora. Dvorca Delora više nema? Ali kao da ga nema. Bedemi Delore nisu puno bolji od pitoresknih ruševina. Kako ih ustvari slabo poznajemo nakon svih ovih stoljeća! Razumljivo, na kraju krajeva. Claghornova osnovna doktrina, postavljena za vrijeme hagedornskih izbora, nije bila nimalo jednostavna, a Xanthen ju nije niti razumio niti je u potpunosti podržavao ono što je shvaćao kao njezine ciljeve. No, bilo je jasno kako je ustanak Mekova izmaknuo tlo pod Claghornovim nogama. Vjerojatno na gorko zadovoljstvo O. Garra, koji sad sigurno svoje tradicionalističke doktrine smatra opravdanima. Čudo da je i toliko potrajao. Tko zna, možda nam Seljaci planiraju otrovati hranu. Robarthu pa napustio prostoriju. Uspeo se spiralnim stubištem - skoro pa ljestvama - do obora u kojima su Ptice živjele u neporazivom neredu, zabavljale se kockanjem i igrom strijela, inačicom šaha s pravilima nerazumljivim svakom gospodinu koji ih je pokušao shvatiti. Dvorac Hagedorn uzdržavao je stotinu Ptica za koje se brinula skupina napaćenih Seljaka koje su Ptice prezirale. Bile su šarena brbljava stvorenja, crvene, žute i plave boje, dugih vratova, trzavih znatiželjnih glava i urođenog nepoštovanja koje nikakva disciplina ili poduka nisu mogli prevladati. Odvest ćemo te u nebo pa te strovaliti na zadnjicu! Ima li ovdje sposobnih za tako nešto? A nitko od nas nije letio već tjedan dana! Dat ću ti ja tišinu, žutu i crnu! Ti s krivim ramenom. Ti sa zelenom kićankom. Moramo saznati je li kakva šteta nanesena svemirskim brodovima. Odletjele su smijući se, psujući jedna drugoj jer ne nose dovoljno tereta, ali naposljetku su pristupile zadatku i letjele, usklađeno mašući s trideset i šest setova krila. Na Xantenovo je olakšanje brbljanje jenjalo; tiho su letjeli na jug brzinom od pedeset ili šezdeset milja na sat. Poslijepodne se približavalo kraju. Drevni je krajolik, mjesto tolikih dolazaka i odlazaka, tolikih pobjeda i poraza, bio prošaran dugim crnim sjenama. Gledajući dolje Xanten je razmišljao kako se, iako je ljudski soj porijeklom s ovoga tla i iako su njegovi neposredni preci držali svoja imanja već sedam stoljeća, Zemlja još uvijek činila tuđinskim svijetom. Razlog naravno nije bio nimalo tajanstven ili paradoksalan. Nakon Rata šest zvijezda Zemlja je tri tisućljeća bila jalova, nastanjena tek šačicom napaćenih jadnika koji su nekako uspjeli preživjeti kataklizmu i postali poludivlji Nomadi. A onda su se prije sedam stoljeća određeni bogati altairski plemići, donekle potaknuti političkim nezadovoljstvom, ali i hirom, odlučili vratiti na Zemlju. To je bilo porijeklo devet velikih utvrda, u njima nastanjene gospode i osoblja sačinjenog od specijaliziranih andromorfa. Xanten je preletio područje u kojem je jedan antikvar koordinirao iskapanja, koja su za sada otkrila trg prekriven bijelim kamenom, polomljeni obelisk i srušeni kip. Pogled na to potaknuo je u Xantenovu umu zadivljujuću viziju, tako jednostavnu, a opet tako veličanstvenu da se morao ogledati oko sebe, vidjeti svijet novim očima. Vizija je bila Zemlja ponovno napučena ljudima, obrađena tla, Nomada protjeranih natrag u divljinu. Trenutno se vizija činila gotovo nedostižnom, a Xanten je promatrao meke obrise stare Zemlje što promiču ispod njega i razmišljao o mekovskom ustanku koji je šokantno i silovito promijenio njegov život. Claghorn je dugo inzistirao na tome da ništa ljudsko ne traje vječno te na tome da je što je nešto složenije, to sklonije promjeni. U tom je slučaju sedam stoljeća kontinuiteta dvorca Hagedorn - a taj život ne bi mogao biti umjetniji, ekstravagantniji i složeniji - samo po sebi zadivljujuće. Claghornova je teza išla i dalje. Pošto je promjena neizbježna, zagovarao je ublažavanje utjecaja promjena tako što će ih gospoda predvidjeti i njima upravljati - tu se doktrinu žestoko napalo. Tradicionalisti su ukazali na sve krive postavke Claghornovih ideja i naveli samu stabilnost života u dvorcu kao dokaz njegove održivosti. Xanten je prvo naginjao jednom, zatim drugom stavu, ali se nije emotivno vezao niti za jedan cilj. Ako ništa drugo, O. Garrov ga je tradicionalizam pogurnuo prema Claghornovu stavu. Sada se činilo da su događaji opravdali Claghornovo mišljenje. Nastupila je promjena, najnasilnije i najgrublje što je mogla. Naravno, još je bilo neodgovorenih pitanja. Zašto su Mekovi odabrali baš ovaj trenutak za pobunu? Okolnosti se nisu značajno promijenile posljednjih pet stoljeća, a Mekovi nikad prije nisu pokazivali znakove nezadovoljstva. Ustvari, nisu otkrili ništa o svojim osjećajima - iako se, doduše, nitko nije potrudio pitati ih - osim Claghorna. Ispod njih se prostirala dolina Lucerne, nekoć plodna i obrađena zemlja. S dovoljno usredotočenosti ponekad se moglo razaznati obrise raznih imanja. Ispred njih su se nazirali hangari svemirskih brodova, u kojima su mekovski tehničari održavali četiri svemirska broda u zajedničkom vlasništvu Hagedorna, Janeila, Tuanga, Morninglighta i Maravala, iako se brodovi zbog niza razloga nikada nisu koristili. Narančasto je svjetlo svjetlucalo i treperilo na metalnim zidovima. Sletite iza onog drveća, ali letite nisko tako da nas ne vide. Xanten se pripremio na udarac u tlo. Činilo se da Ptice nikad ne mogu lagano sletjeti kad prevoze gospodina. Kada bi teret bilo nešto za osobnu korist, trešnja ne bi pomaknula ni sjemenku maslačka. Xanten je vješto zadržao ravnotežu umjesto da se, prema Ptičjim željama, stropošta i zakotrlja. Ako se ne vratim do sutrašnjeg sutona vratite se u dvorac Hagedorn i recite im da je Xanten ubijen. Opaki smo kad nas izazovu! Ali ipak, cijenim pokušaj. Zapamtite moje upute i povrh svega, budite tiho! Ne želim da me zbog vašeg žamora zaskoče i izbodu. Tihe smo k'o rosa! Dok je prolazio šumom naišao je na široku livadu na čijem je udaljenom rubu, možda kojih stotinjak jarda daleko, bio stražnji kraj prvog hangara. Zastao je kako bi razmislio. Nekoliko je faktora bilo u igri. Kao prvo, Mekovi iz održavanja, zaštićeni od radiokontakta metalom zgrade, možda još uvijek nisu bili svjesni pobune. Malo vjerojatno, zaključio je, s obzirom na to da je sve detaljno isplanirano. Kao drugo, Mekovi su se, zbog stalne komunikacije sa svojim sudrugovima, ponašali poput kolektivnog organizma. Skup je bio djelotvorniji od svojih dijelova i činilo se da pojedinci nisu skloni preuzimanju inicijative. Stoga će budnost vjerojatno biti slaba. Kao treće, ako su očekivali da itko pokuša izravnim pristupom, onda su nužno morali nadzirati smjer kojim se planirao kretati. Xanten je odlučio čekati u sjeni još deset minuta, sve dok sunce koje zalazi iza njegova ramena još učinkovitije ne zaslijepi bilo kojeg promatrača. Deset minuta je prošlo. Hangari, obojani zrakama umirućeg sunca, dugi, visoki, potpuno tihi. Duga i zlaćana trava livade koja se prostirala pred njim njihala se i mreškala na svježem povjetarcu. Xanten je duboko udahnuo, namjestio torbu, posložio oružje i krenuo naprijed. Nije mu palo na pamet da bi mogao puzati kroz travu. Bez prepreka je stigao do stražnjeg dijela najbližeg hangara. Prislonio je uho na metal, no nije čuo ništa. Prišao je kutu i bacio pogled niz bok zgrade: nije bilo znakova života. Xanten je slegnuo ramenima. U redu, k vratima. Koračao je uz hangar dok je zalazeće sunce pred njega bacalo duge sjene. Prišao je vratima ureda hangarske administracije. Pošto se ništa nije moglo postići plašljivošću, Xanten je gurnuo vrata i ušao. Uredi su bili prazni. Stolovi za kojima su stoljećima sjedili podanici i izračunavali fakture i tovarne račune sada su bili goli, ispolirani, bez zrnca prašine. Računala i baze podataka, crni emajl, staklo, bijeli i crveni prekidači izgledali su kao da su ugrađeni samo dan ranije. Xanten je prišao staklenom prozoru kroz koji se vidjela unutrašnjost hangara u sjeni brodskog trupa. No, diljem poda hangara, uredno poredani i naslagani na hrpe, nalazili su se elementi i sklopovi upravljačkog mehanizma broda. Servisne su ploče trupa zjapile otvorene i pokazivale otkud su uređaji uklonjeni. Xanten je prešao iz ureda u hangar. Svemirski je brod onesposobljen, izbačen iz stroja. Xanten je promatrao lijepo poredane dijelove. Određeni učenjaci raznih dvoraca bili su stručnjaci za teoriju prostornovremenskog prijenosa; S. Rosenhox iz Maravala čak je razvio niz jednadžbi koje su, kad bi ih se unijelo u strojeve, uklanjale problematični Homus-učinak. Ali nijedan gospodin, čak i da je toliko slijep za vlastitu čast da dodirne alat, ne bi znao kako zamijeniti, spojiti i naštimati mehanizme poslagane na podu hangara. Kada je ova prljava rabota odrađena? Nije se moglo znati. Xanten se vratio u ured, stupio natrag u sumrak, odšetao do sljedećeg hangara. Opet nije bilo Mekova i opet je svemirskom brodu izvađena utroba. Xanten je nastavio do trećeg hangara, gdje su okolnosti bile jednake. Iz četvrtog je hangara čuo prigušene zvukove aktivnosti. Ušao je u ured, pogledao kroz stakleni zid u unutrašnjost hangara te vidio Mekove kako rade uobičajeno štedljivim pokretima, u tišini koja je bila gotovo nevjerojatna. Xantena, kojega je već mučila neugoda zbog šuljanja šumom, smireno je uništenje njegova vlasništva razbjesnilo. Ušao je u hangar. Gamadi jedna, kako se usuđujete ovako ponašati? Ova je apsurdna pobuna došla kraju! Nijedan nije proizveo zvuk, iako su razmjenjivali poruke, procjenjivali okolnosti, uspostavljali konsenzus. Xanten im to nije mogao dopustiti. Odmarširao je naprijed mašući bičem, udarajući jedino mjesto na kojem su Mekovi osjećali bol: nitašto lice. Povukli su se i Xanten je primijetio jednog koji je stajao na brodskim stepenicama: bio je to najveći Mek kojeg je do sada vidio i na neki je način bio drugačiji. Ovaj je Mek ciljao u njegovu glavu sačmaricom. Xanten je ležerno i elegantno bičem odbio napad Meka koji je na njega navalio nožem te bez ciljanja opalio i uništio Meka na brodskim stepenicama, iako je metak prozujao pored Xantenove glave. Drugi su Mekovi svejedno krenuli u napad. Svi su nagrnuli naprijed. Nadmeno oslonjen na trup broda Xanten ih je ustrijelio jednog za drugim, pomaknuvši glavu jednom kako bi izbjegao komad metala i drugi put kako bi posegnuo za bačenim nožem i zabio ga u bacačevo lice. Mekovi su se povukli i Xanten je pretpostavio da su dogovorili novu taktiku: ili će se povući i naoružati ili će ga zatvoriti u hangar. U svakom slučaju ovdje više ništa nije mogao postići. Zamahnuo je bičem i raščistio si put do ureda. Dok su alati, metalne rešetke i otkivci udarali po staklu iza njega, prošetao je kroz ured i izišao u noć. Pun se mjesec uzdizao, velika žuta kugla davala prigušeni sjaj boje šafrana, nalik antiknoj svjetiljci. Mekovske oči nisu bile prilagođene za noćno promatranje i Xanten je čekao pored vrata. Mekovi su uskoro počeli navirati kroz njih, a Xanten je sjekao vratove jedan za drugim. Mekovi su se povukli u hangar. Brišući oštricu Xanten je odšetao putem kojim je došao, ne osvrćući se ni lijevo ni desno. Noć je tek počela. Nešto mu je zagolicalo maštu: sjećanje na Meka koji je pucao iz sačmarice. Bio je veći, možda i tamniji, ali, što je bilo bitnije, držanje mu je bilo nedefinirano, gotovo autoritativno - iako je uporaba te riječ u kontekstu Mekova bila abnomalna. S druge strane, netko je morao isplanirati ustanak ili barem začeti samu tu ideju... Možda bi vrijedilo proširiti izvidničku misiju, iako je već osigurao primarne podatke. Xanten se okrenuo i prešao pistu do vojarni i garaža. Još je jednom mršteći se od neugode osjetio potrebu za diskrecijom. Kakva su to vremena došla kad se gospodin mora šuljati kako bi izbjegao Mekove! Prikrao se iza garaža, gdje je pola tuceta energo-kamiona3 drijemalo. Xanten ih je pregledao. Svi su bili iste vrste, s metalnim okvirom s četiri kotača i buldožerskim dodatkom na prednjem kraju. Negdje u blizini moralo je biti zaliha sirupa. Xanten je tada pronašao kantu s nekoliko spremnika. Desetak ih je ukrcao na najbliži kamion, a ostatak izrezao nožem tako da je sirup potekao tlom. Mekovi su koristili ponešto drugačiju formulu; njihov je sirup skladišten na drugoj lokaciji, najvjerojatnije u vojarni. Xanten se uspeo na energo-kamion, zakrenuo ključ za buđenje, dodirnuo gumb 'kreni', povukao ručku koja je postavila kotače u rikverc. Energo-kamion se trznuo unatrag. Xanten ga je zaustavio i okrenuo prema vojarni. Istu je stvar učinio s ostala tri pa ih sve pokrenuo, jednog za drugim. Zakotrljali su se naprijed. Buldožeri su razrezali metalne zidove vojarne, krov se udubio. Energo-kamioni su nastavili naprijed, probijali si put duž unutrašnjosti zgrade, drobili sve pred sobom. Xanten je kimao i potpuno se zadovoljan vratio energo-kamionu koji je namijenio za osobnu uporabu. Uspeo se u sjedalo i pričekao. Iz vojarne nisu izašli Mekovi. Čini se da su bile napuštene, da su sve posade zaposlene u hangarima. Ipak, nadao se da je zaliha sirupa uništena. Mnogi će možda umrijeti od gladi. Iz smjera hangara pojavio se samo jedan Mek, naizgled privučen zvucima uništenja. Xanten se skutrio u sjedalu i, dok je Mek prolazio pored njega, omotao bič oko njegova debeloga vrata. Potegao je, a Mek se srušio na tlo. Xanten je skočio na tlo, zgrabio njegovu sačmaricu. Bio je to jedan od većih Mekova i Xanten je primijetio da nema vrećicu za sirup, da je to Mek u izvornom stanju. Kako je stvorenje uspjelo preživjeti? Iznenada se nametnulo toliko pitanja; nadao se da će barem na nekoliko dobiti odgovor. Stao je na glavu stvorenja i odrezao duge bodlje-antene koje su virile iz njegova potiljka. Sad je stvorenje bilo izolirano, samo, prepušteno sebi; u situaciji koja bi zasigurno i najodlučnijeg Meka dovela do apatije. Isprva se Mek činio spremnim prkositi Xantenu, ali nakon nekoliko udaraca postao je poslušan. Xanten se uspeo u sjedalo, pokrenuo energo-kamion i usmjerio ga prema sjeveru. Ptice ne bi mogle nositi i njega i Meka - ili bi se u svakom slučaju toliko glasno žalile da bi im i povjerovao. Možda će, a možda i neće, čekati sve do navedenog trenutka sutrašnjeg sutona. Najvjerojatnije će prespavati u krošnjama, probuditi se loše raspoložene i odmah se vratiti u dvorac Hagedorn. Energo-kamion truckao se cijelu noć s Xantenom u sjedalu i njegovim zarobljenikom sklupčanim u stražnjem dijelu. Neki su vidjeli blijeda ljubičasta i zelena svjetla i utvare što su dugim koracima prolazile šumom, a opatija Hod, sada samo vlaga i nered, bila je zloglasna po Bijeloj Vještici i strašnoj cestarini koju je naplaćivala. Znalo se za stotine takvih slučajeva, lako su se oni tvrdoglavi podsmjehivali, nitko nije bez potrebe putovao noću seoskim krajevima. Ako duhovi zaista uhode mjesta tragedije i teške tuge, onda je krajolik Stare Zemlje sigurno dom duhovima i utvarama kojima se ne zna broj. Ponajviše područje kojim se Xanten vozio energo-kamionom, gdje su svaki kamen, svaka livada, svaka dolina i nizina prekrivene debelim slojem ljudskog iskustva. Mjesec je bio visoko na nebu. Kamion se truckao na sjever prastarom cestom, ispucale betonske ploče blijedo su svijetlile pod mjesečinom. Dvaput je Xanten vidio treperava narančasta svjetla sa strane ceste, a jednom mu se učinilo da vidi visoko, mirno obličje kako stoji u sjeni čempresa i u tišini promatra njegov prolazak. Zarobljeni je Mek sjedio i spremao pakost, znao je Xanten. Cesta je vodila kroz gradić u kojem su neke građevine još uvijek stajale. Čak se ni Nomadi nisu skrivali u ovim gradovima, u strahu od zagađenog zraka ili možda zbog mirisa jada. Mjesec je dosegao zenit. Krajolik se prostirao u stotinama nijansi srebrne, crne i sive. Xanten je promatrao sve oko sebe i razmišljao o tome kako unatoč svim zadovoljstvima koje civilizacija pruža još uvijek postoji nešto privlačno u prostranosti i jednostavnosti Zemlje Nomada. Mek se pokušao neprimjetno pomaknuti. Xanten nije ni okrenuo glavu. Prasnuo je bičem po zraku. Cijele se noći energo-kamion kotrljao starom cestom, dok je mjesec tonuo na zapad. Istočni je obzor sjajio zeleno-žuto, a čim je bijeli mjesec nestao iza dalekih planina, svanula je zora. U tom je trenutku Xanten na obzoru primijetio pramenčić dima. Stao je na sjedalo i iskrivio vrat kako bi vidio logor Nomada udaljen oko četvrt milje. Mogao je razabrati tridesetak ili četrdesetak šatora raznih veličina, desetak oronulih energo-kamiona. Činilo mu se da prepoznaje crni ideogram na visokom šatoru hetmana. Ako je u pravu, radi se o plemenu koje je ne tako davno upalo na teritorij Hagedorna i koje je istjerao O. Xanten se smjestio u sjedalo, namjestio odjeću, pokrenuo kamion i usmjerio ga prema logoru. Stotinjak muškaraca u crnim ogrtačima, visokih i vitkih poput lasica, promatralo je njegov dolazak. Desetak ih je pojurilo naprijed, napelo lukove i uperilo ih u njegovo srce. Xanten im je uputio ohol i upitkujuć pogled, dovezao kamion pred hetmanov šator i zaustavio ga. Kao i svi ostali, nosio je odjeću od mlohave crne tkanine koja mu je omatala i glavu i tijelo. Lice mu je virilo kroz četvrtast otvor: uske plave oči, groteskno dug nos, duga, iskrivljena i oštra brada. Xanten mu je kratko kimnuo. Hetman je skrenuo pogled, vrlo kratko proučio Meka pa se vratio proučavanju Xantena. Stoga mi iz dvorca Hagedorn nudimo Nomadima sljedeće. Dođite u dvorac Hagedorn! Nahranit ćemo vas, obući i naoružati. Naučit ćemo vas disciplini i umijeću formalnog ratovanja. Pružit ćemo vam najstručnije ratne vođe koji su nam na raspolaganju. Zatim ćemo zatrti Mekove, izbrisati ih s lica Zemlje. Nakon ratne kampanje podučit ćemo vas tehničkim vještinama i bit će vam omogućene profitabilne i zanimljive karijere u služenju našim dvorcima. Hetman je prozborio tek nakon trenutka tišine. Njegovo se oronulo lice rastvorilo u žestokom cereku i progovorio je glasom koji je Xantenu zvučao iznenađujuće ugodno. Šteta što su toliko dugo čekale! Pa, nama je svejedno. Svi ste vi za nas tuđinci i prije ili kasnije vaše će kosti zajedno izblijedjeti. Samo mi, potomci tla i vode Zemlje, mi smo ljudi. Vi i vaši čudni robovi, svi ste stranci. Želimo vam uspjeh u međusobnom pokolju. Nema smisla apelirati na vašu odanost, to mi je jasno. A što je s osobnim interesom? Kad Mekovi ne uspiju izbaciti gospodu iz dvoraca okomit će se na Nomade i sve vas pobiti kao mrave. Ali ne očekujte da vas branimo. Ako se bojite za vlastite živote, napustite dvorce i postanite Nomadi. Dvorac Hagedorn je neosvojiv, kao i Janeil, kao i skoro svi dvorci. U najcrnjoj bismo noći poslali jednog od nas na velikom zmaju4 i spustili ga na bedeme. Spustio bi nam uže, povukao ljestve i za petnaest minuta dvorac bi bio naš. Ptice bi primijetile takvog zmaja. Ili bi vas vjetar izdao u najkritičnijem trenutku. Ali to je sve nebitno. Mekovi ne lete zmajevima. Namjeravaju se u svoj svojoj sili pokazati pred Janeilom i Hagedornom i onda frustrirani poći u lov na Nomade. Preživjeli smo slične pokušaje hagedornskih ljudi. Ruka protiv ruke, s jednakim oružjem - natjerali bismo vas da žvačete zemlju kao pseta kakva i jeste! Obraćate se vođi klana iz dvorca Hagedorn. Samo me umor i dosada sprječavaju da vas ne kaznim ovim bičem. Prstom je dao signal jednom od svojih strijelaca. Opalio je iz energetskog pištolja i uništio strijelu, luk i strijelčevu ruku. Ne mogu vas natjerati na borbu, ali mogu barem zahtijevati da mi balegari iskažu poštovanje. Zatim je ubacio kamion u rikverc i napustio logor bez osvrtanja, dok mu je sjedalo štitilo leđa od strelica hetmanovih šokiranih podanika. Hetman se panično uspravio, potegao bodež. Xanten je malo okrenuo glavu. Ili ću te vezati za kamion pa ćeš trčati kroz prašinu. Pogledao je svoju oštricu, okrenuo ju i vratio u tok uz osmijeh. Samo sam htio dostojanstveno napustiti tvoj logor, bez izbjegavanja i izmicanja kiši strijela. Pretpostavljam da još uvijek odbijate staviti svoje ljude u službu dvorca Hagedorn? Onda će Zemlja biti čista od zvjezdanih stvorova jednom zauvijek. U redu, siđi, vrati se u logor. Razmisli dobro prije nego što opet odbiješ pokazati poštovanje vođi klana dvorca Hagedorn. Skočio je s kamiona i krenuo prema logoru. U blizini se nalazilo selo Pokajnika: prema mišljenju dvorske gospode nezadovoljnici i neurastenici, a prema svačijim standardima neobična skupina ljudi. Nekolicina je bila zavidnog društvenog položaja; neki su bili priznati učenjaci, a neki osobe bez dostojanstva ili reputacije, poklonici najbizarnijih i najekstremnijih filozofija. Sada su svi radili poslove inače predviđene za Seljake i činilo se da svi nastrano uživaju u onom što su po dvorskim standardima bile prljavština, siromaštvo i poniženje. Kako se moglo i očekivati, njihova vjera nije bila homogena. Neke bi se najbolje moglo opisati kao nekonformiste, dok su drugi, manjina, zagovarali dinamičnost. Nije bilo puno komunikacije između dvorca i sela. Pokajnici bi povremeno trampili voće ili polirano drvo za alate, čavle, lijekove; ili bi plemstvo skupilo ekspediciju koja bi promatrala ples i pjesmu Pokajnika. Xanten je bio nazočan mnogim takvim situacijama i privukli su ga neuvijeni šarm i neformalnost zaigranih ljudi. Sad, dok je prolazio pored sela, Xanten je skrenuo i krenuo stazom koja je zavijala između visokih grmova kupina na malu poljanu na kojoj su pasle koze i druga stoka. Xanten je zaustavio kamion u hladu, provjerio je li vrećica sa sirupom puna. Pogledao je svog zarobljenika. Ako trebaš sirup, natoči si do vrha. Ali ne, ti nemaš vrećicu. Bojim se da ovdje nema dovoljno užeglog za tvoj ukus. Pij sirup ili žvači travu, kako god želiš; samo nemoj odlutati predaleko od kamiona jer te promatram budnim okom. Niti je krenuo iskoristiti Xantenovu ponudu. Xanten je prišao vodenom koritu. Držeći ruke pod vodom što kapa iz olovne cijevi, isprao je lice pa otpio gutljaj ili dva iz skupljenih ruku. Okrenuo se i vidio da mu se približava desetak ljudi iz naselja. Jednog je muškarca dobro poznavao, muškaraca koji je mogao postati Godalming ili možda čak Aure da ga pokajništvo nije zarazilo. Xanten je izveo pristojan naklon. Ali ovdje više nisam A. Philidor, već samo Phillidor. Smetnuo sam s uma strogoću vaše neformalnosti. No, zar niste čuli vijesti? Nomadi su bolje obaviješteni od nas. Mekovi su digli ustanak protiv dvoraca. Halcyon i Delora su uništeni, svi stanovnici pobijeni; možda se isto već dogodilo i drugim dvorcima. Naši su planovi, i inače teško izvedivi, upravo postali gotovo neizvedivi. Mekovi sasvim sigurno namjeravaju izbrisati svaki trag čovječanstva. Vijećat ćemo i odlučiti što dalje. Postoji barem tuce pokajničkih zajednica kombinirane populacije od dvije do tri tisuće - možda i više. Predlažem da regrutiramo i obučimo korpus iznimno discipliniranih vojnika, opremljenih opremom iz oružarnice dvorca Hagedorn, vođenih najstručnijim hagedornskim vojnim teoretičarima. Ovo mi govori bivši hagedornski gospodin? Je li ovo lice koje ponosan i hrabar čovjek pokazuje opasnosti? Je li nas tome povijest podučila? Ne trebam vam držati prodike, znate koliko i ja. Ona je kompozit: mozaik od bilijun dijelova, iskaz pomirenja svakog čovjeka i njegove savjesti. To je prava povijest rase. Philidor, grozno ste to pojednostavili. Smatrate li me tupim? Postoji više vrsta povijesti. Vi stavljate naglasak na moral. Ali konačna osnova morala je preživljavanje. Ono što promiče preživljavanje je dobro, ono što promiče poniženje loše. Može li milijunska nacija uništiti biće koje će ih inače sve zaraziti smrtonosnom bolešću? Progoni vas deset gladnih zvijeri, s namjerom da vas proždru. Hoćete li ih ubiti kako biste si spasili život? Da, opet ćete reći, mada ovdje uništavate više nego što spašavate. Još jednom: čovjek živi u kolibi u samotnoj dolini. Stotinu se svemirskih brodova spusti s neba i pokuša ga zatrti. Može li uništiti te brodove u samoobrani, iako je on sam, a njih je stotinu tisuća? Možda ćete reći da. A što ako čitav svijet, čitava rasa stane protiv tog jednog čovjeka? Može li ih sve pobiti? Što ako su napadači jednako ljudski kao on? Što ako je on stvorenje iz prvog primjera i zarazit će čitav svijet bolešću ako ga se ne spriječi? Vidite, ne postoji jednostavno rješenje ni za koju situaciju. Tražili smo ga, ali nismo našli. Stoga, riskirajući da zgriješimo spram Preživljavanja, mi - barem ja; mogu govoriti samo za sebe - sam odabrao moral koji mi pruža mir. Drugi je muškarac progovorio. Ali tko je apsolutno moralan? Philidor - ili ja ili vi - bi u takvom slučaju mogao odbaciti svoj moral. Nedaleko je stajala iznimno lijepa djevojčica. Nosila je bijelo, a u tamnu je kosu, koja joj se u kovrčama spuštala do ramena, uplela crveni cvijet. Garr htio uvesti u svoje dvorsko domaćinstvo. Garr je pokušao zaobići zakon na taj način. Prozvat ću ovu djevojku Phaneom i držati je s ostalima. Zamalo je došlo do dvoboja. Garr je prisiljen predati djevojku. Dana je meni na skrb, a ja sam ju preveo do Daleke doline. Pa - pokušali smo odgovoriti Garra. Nije ga se dalo odvratiti od namjere i zaprijetio nam je svojom lovačkom družinom od tridesetak Mekova. Stali smo u stranu. Jesmo li jaki ili slabi? Čak iako je O. Garr gospodin, a vi ste samo Pokajnici. Isto vrijedi i za Mekove. Uništavaju dvorce i zatiru sve ljude. Ako moral znači lijeno prihvaćanje, onda se moral mora odbaciti. Mekovi su ovdje, također Seljaci i Ptice i Phaneovi, svi su izmijenjeni, prevezeni i porobljeni za ljudsku zabavu. Zaista, upravo je ta činjenica uzrok naše krivnje, koju sad moramo okajati. A sad želite da još dodamo toj krivnji! Ja, a vjerojatno i ostali, potražit ćemo spas u dalekim planinama. Cesta je zavijala kroz dolinu pa uz brdo preko grebena. U daljini se ocrtavao dvorac Hagedorn. Mekovi su ih izbacili iz stroja. Bilo kakav plan koji uključuje traženje pomoći od Matičnih svjetova je besmislen. Dozvao sam hetmana i objasnio sam mu prednosti služenja dvorcu Hagedorn. Nomadima, bojim se, nedostaju gracioznost i poslušnost. Hetmanov je odgovor bio toliko nabusit da sam s gnušanjem otišao. Idealisti su koliko su Nomadi neodgojeni. I jedni i drugi skloni su bijegu. Pokajnici spominju bijeg u planine. Nomadi će se vjerojatno povući u stepe. Možda si kupe nekoliko godina - ali prije ili kasnije Mekovi će ih pronaći sve do jednog; toliko su metodični. Pa, nek' onda umru! Mi smo na sigurnom. Kad se dizala pokvare? Kad se sustav cirkulacije zraka pokvari i mi se ili podavimo ili smrznemo? Garr je zavrtio glavom, namrgođen. Ali dvorski su strojevi u dobrom stanju i očekujem tek male kvarove tijekom slijedećih pet ili deset godina. Dotad se bilo što može dogoditi. Baš kao i bijeg Nomada i Pokajnika, i ovo ne vidi dalje od neposrednog. Garrov glas bio je smotreno pristojan. Ali odbijam pridati ozbiljnu pažnju ovoj glupoj maloj neugodnosti. Kako može taj postupak nazvati pasivnim? Ima li uvaženi i poštovani vođa klana Claghorn prijedlog koji učinkovitije održava naš status, naš standard, naše samopoštovanje? Garr smatrao odvratno zadovoljnim. Claghorn je promotrio lica i zavrtio glavom. Ali moram ukazati na to da dvorac Hagedorn više ne može biti kao prije, čak i ako preživimo napad Mekova. Halcyon je uništen, Delora također, a tko zna što je s ostalima? Nemojmo zabijati glave u pijesak! Mekovi neće nestati samo zato što ih ignoriramo. Drugi bi nas ljudi, osim ako nisu već poklani, trebali posjetiti tijekom ove neugodnosti, ako si mogu opravdati poniženje vlastitoga bijega. Ja sam uvjeren da će se Mekovi uskoro pokoriti, da jedva čekaju vratiti se na svoja mjesta. U redu, sastanak je gotov. Do kvara je došlo tako brzo i tako naglo da su određeni teoretičari, naročito I. Harde i Uegus, pretpostavljali da su Mekovi pri odlasku izveli sabotažu. Drugi su primijetili da sustav nikada nije ni bio potpuno pouzdan, da su i sami Mekovi morali stalno čačkati po strujnim krugovima, da je kvar jednostavno posljedica loše izrade. Harde i Uegus su proučili glomazni uređaj, ali izvor kvara nije bio očit. Nakon pola sata konzultacija složili su se da bi bilo kakav pokušaj popravka zahtijevao potpuni redizajn i ponovnu izradu, a nakon toga izradu uređaja za testiranje i kalibraciju i kreiranje potpuno nove vrste komponenti. Nama na raspolaganju nije niti jedan tehničar. Stoga moramo čekati na dostupnost obučene i voljne radne snage. Nije bitno što su ljudi s Matičnih svjetova prostaci! Mudriji od nas bi održali veze između svjetova. Čak i da su hangari i svemirski brodovi pod našom kontrolom. Pomoći ću s obukom Seljaka i iako ne znam ništa o korištenju topova, uzdajte se u to da ću vam pomoći svakim savjetom. Kao prvo, na korištenje imamo samo jedan jedini kamion kojim se Xanten vratio s izviđanja. A što s našim energetskim topovima? Je li izvršena inspekcija? Mekovi su bili zaduženi za njihovo održavanje, ali moguće je, čak i vjerojatno, da su i tu izveli pakosti. Garre, vi ste priznati stručnjak za vojnu teoriju. Što nam možete reći o ovome? Hoće li se danas pojaviti vaši Phaneovi? Nemam ništa prikladno za Filigransku Poslasticu niti za moju malu Plavu Vilu, a Glorijana još uvijek treba poduku. Danas bi Variflori B. Maxewanea trebali privući najviše pažnje. U redu onda, do sutra. Eh, Claghorn, imate nešto za reći? Trebamo ga što bolje iskoristiti. Ozbiljno sumnjam u učinkovitost seljačkih vojnih jedinica; to je kao da na vukove šaljete zečeve. A nama trebaju pantere. U tom slučaju, ako se pantere ne pojave, zečevi će morati dostajati. Bacimo se onda na pretvaranje zečeva u pantere i to odmah. Predlažem da odgodimo sve proslave i spektakle dok ne budemo sigurni u svoju budućnost. Odlučno je pogledao Claghorna kako bi shvatio šali li se ili ne. Zatim je s neizvjesnošću pogledao ostale za stolom. Beaudry se pomalo razmetljivo nasmijao. Sram me je ovako nešto uopće spomenuti. Životi su nam u opasnosti, u kojem slučaju malo sramote ili bilo što drugo postaju manje bitni. Garr je ustao, izveo kratak i oštar pozdrav Calghomu, smišljenu uvredu. Claghorn je ustao, izveo sličan pozdrav, ovaj toliko smrtno ozbiljan i pretjerano složen da je Garrovu uvredu učinio farsom. Xanten, koji se gnušao O. Garra, glasno se nasmijao. Garr je oklijevao pa je, osjetivši da bi se u trenutnoj situaciji eskalacija događaja smatrala nepristojnom, napustio odaje. Izložba antiknih kaputa, godišnji izbor tijekom kojeg su Phaneovi nosili raskošne halje, održala se u Velikoj rotondi, sjeverno od središnjeg trga. Skoro pa pola gospode, ali i svega četvrt dama, imalo je Phaneove. Bila su to stvorenja rodom iz pećina mjeseca Albirea Sedam: poslušna rasa, zaigrana i umilna, koja je nakon nekoliko tisuća godina selektivnog uzgoja postala vilinska vrsta iznimne ljepote. Odjeveni u tanku gazu koja je izvirala iz pora iza njihovih ušiju, preko njihovih nadlaktica i niz njihova leđa, uvijek su bili najmanje uvredljiva stvorenja, uvijek željni ugoditi, nevini u svojoj taštini. Većini su gospode bili dragi, ali povremeno su kolale glasine o damama koje su posebno mrske Phaneove uronile u tinkturu amonijaka koja bi im zamrljala krzno i zauvijek uništila gazu. Gospodin koji bi se zatreskao u Phanea postao bi predmet poruge. Phaneovi bi, iako su ih selektivnim uzgojem doveli do izgleda delikatne djevojčice, postali izmoreni i neugledni kad bi ih se seksualno iskoristilo - gaza bi im se objesila i izgubila boju pa bi svi znali da je taj i taj gospodin zlostavljao svog Phanea. Barem su na taj način dvorske dame mogle iskazati svoju nadmoć. Činile su to držeći se tako provokativno da su se u usporedbi s njima Phaneovi činili poput najkrhkijih duhova prirode. Životni im je vijek bio možda trideset godina, tijekom čijeg se zadnjeg desetljeća, nakon gubitka ljepote, svaki Phane omatao u plašteve sive gaze i izvršavao sluganske poslove u spavaćim sobama, kuhinjama, smočnicama, vrtićima i svlačionicama. Izložba antiknih kaputa služila je više promatranju Phaneova nego kaputa iako su i kaputi, pleteni od phaneovske gaze, sami po sebi bili iznimno lijepi. Vlasnici Phaneova sjedili su na donjoj razini, napeti od nade i ponosa, likujući svaki put kad bi se neki Phane naročito lijepo izložio, a padajući u najcrnje raspoloženje kada se ritualno držanje ne bi izvelo graciozno i elegantno. Tijekom svake izložbe svirala je iznimno formalna glazba s lutnje gospodina koji nije bio iz istog klana kao vlasnik Phanea. Vlasnik nikad nije lutnjom pratio izvedbu svog Phanea. Izložba nikad nije bila izravno natjecanje i nije bilo dopušteno nikakvo službeno priznanje, ali svi su gledatelji odlučili koji im je Phane najčarobniji i najgraciozniji te bi se time reputacija vlasnika tog Phanea poboljšala. Trenutna je Izložba kasnila skoro pola sata zbog bijega Mekova i određenih improvizacija koje su se zbog toga morale izvesti. Ali plemstvo dvorca Hagedorn nije bilo raspoloženo za kritiziranje i nije se obaziralo na povremenu grešku dok se tucet seljačkih mužjaka trsilo izvesti njima nepoznate zadatke. Phaneovi su bili očaravajući kao i uvijek, izvijali su se i svijali, njihali pod hučnim akordima lutnje, treperili prstima kao da osjećaju kišne kapi, naglo se spuštajući u čučanj, klizeći pa iznenada skačući uspravno poput štapića te se na kraju poklonivši i odskakutavši s pozornice. Usred programa Seljak je nespretno ušetao u rotondu i užurbano promrmljao nešto kadetu koji ga je pitao kojim je poslom došao. Kadet je odmah pošao do Hagedornove ispolirane lože. Hagedorn je slušao, kimnuo glavom, progovorio nekoliko oštrih riječi pa se smireno smjestio natrag u sjedalo kao da poruka nije bila ništa bitno i plemstvo u publici se smirilo. Garrov predivni par izveo je lijepu predstavu, ali opći je dojam bio da je Lirlin, mladi Phane u vlasništvu Isseth Floy Gazuneth i po prvi put na službenoj izložbi bio najviše očaravajuć. Phaneovi su se pojavili posljednji put, zajedno se krećući kroz poluimprovizirani menuet. Zatim su izveli posljednji poluveseli i polužaleći pozdrav te napustili rotondu. Nekoliko su trenutaka dame i gospoda ostala u svojim ložama pijuckajući esencije, raspravljali o izložbi, sređivali poslove i zadatke. Hagedorn je sjedio mršteći se, kršio ruke. Rotonda je istog trena utihnula. Dvorac Janeil je pod napadom. Mekovi su tamo u velikom broju, sa stotinama kamiona. Okružili su dvorac nasipom koji sprečava učinkovitu uporabu janeilskog energetskog topa. Naša je voda iz četiri bunara duboko pod zemljom. Imamo golema skladišta hrane. Energiju dobivamo iz sunca. U slučaju potrebe možemo iz zraka kondenzirati vodu i sintetizirati hranu - barem me u to uvjerava naš veliki teoretičar biokemije X. Ipak - to su vijesti. Sutra će zasjedati Vijeće uglednika. Garr: što je s našim topom? Garr, odjeven u veličanstvenu sivo-zelenu odoru Overwhele Draguna, pažljivo je postavio svoj morion6 na stol, tako da je perjanica stajala uspravno. Četiri su sabotirana vađenjem strujnih vodiča. Četiri su sabotirana postupkom koji pažljiva istraga nije uspjela otkriti. Rekvirirao sam pola tuceta Seljaka koji su pokazali makar zrno vještine s mehanikom i detaljno ih instruirao. Trenutno se bave uplitanjem vodova. To je sve što trenutno znam o topovima. Berzelius trenutno vrše inspekciju Seljaka u svrhu regrutiranja i obuke. Ne mogu pre